Zagrebački su židovi do 1918. bili periferija koja se uglavnom ugledala na centre ili centar židovskih aktivnosti (Beč, Budimpeštu, Prag i druge), a otada postaju centar u jednoj posve novoj državnoj tvorevini.
Međuratno doba bilo je za zagrebačku, hrvatsku i jugoslavensku židovsku zajednicu zlatno doba. Kako kaže izvještaj o radu općine napisan u srpnju 1945., zagrebačka je Općina spadala "ne samo po brojčanoj veličini, nego možda još više svojom aktivnošću i produktivnim radom na svim poljima židovskog života.
|